Ahh, škola, miris novih knjiga (koje smo, usput, ove godine kupovali a ne dobivali), glasovi profesora i prijatelja, slova, brojevi, plus, minus... Sve mi je nedostajalo. Ljeto je bilo duuugoo i umorna sam od odmora Napokon sam opet vidjela frendove Ostali su isti al su pocrnili, narasli, mentalno ostarili... U zadnje vrijeme sam u depri... Opet... Sve mi je bezveze i sve mi ide na živce i kad s nekim hoću razgovarat prva rečenica je nešto tipa: Ej, dosadno mi je. Fakat mi to ide na živce. Imam feeling da ću explodirat od nakupljene nervoze i živciranja. Ali, to nije sve, imam ja i svoj tretman smirivanja. Doduše moguć je samo jednom dnevno, šteta... Ugl. kad padne noć ugasim sva svjetla i zurim u zvijezde... To me totalno relaksira...